Omjer radnog kapitala

Omjer radnog kapitala koji se naziva i   trenutni omjer  je  omjer likvidnosti  koji mjeri sposobnost društva da otplati svoje kratkoročne obveze obrtnim sredstvima. Omjer obrtnog kapitala važan je za vjerovnike jer pokazuje likvidnost društva. Kratkoročne obveze najbolje se isplaćuju kratkotrajnim sredstvima kao što su novac, novčani ekvivalenti i utrživi vrijednosni papiri jer se ta imovina može pretvoriti u gotovinu mnogo brže od dugotrajne imovine. Što se brže imovina može pretvoriti u gotovinu, to je vjerojatnije da će društvo na vrijeme imati gotovinu kako bi platila svoje dugove. Razlog zašto se taj omjer naziva omjer obrtnog kapitala dolazi iz izračuna radnog kapitala. Kada kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze, društvo ima dovoljno kapitala za vođenje svakodnevnog poslovanja. Drugim riječima, ima dovoljno kapitala za rad. Omjer obrtnog kapitala pretvara obrtni kapital u usporedbu kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Omjer radnog kapitala daje investitorima i vjerovnicima više informacija za analizu o društvu. Omjer radnog kapitala = kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze Budući da omjer obrtnog kapitala mjeri kratkotrajnu imovinu kao postotak kratkoročnih obveza, bilo bi smisleno da je veći omjer povoljniji. Omjer obrtnog kapitala jednak 1 označava kratkotrajnu imovinu jednaku kratkoročnim obvezama. Omjer jednak  1 obično se smatra sredinom. Nije rizično, ali nije ni sigurno. To znači da društvo morati prodati svu svoju kratkotrajnu imovinu kako bi otplatilo svoje kratkoročne obveze. Omjer manji od 1 smatra se rizičnim od strane vjerovnika i investitora jer pokazuje da društvo ne radi učinkovito i ne može ispravno pokriti svoj trenutni dug. Omjer manji od 1 uvijek je loša stvar i često se naziva negativnim obrtnim kapitalom. S druge strane, omjer iznad 1 pokazuje vanjskim interesnim stranama da društvo može platiti sve svoje kratkoročne obveze i još uvijek ima kratkotrajnu imovinu ili pozitivan obrtni kapital. Budući da omjer obrtnog kapitala ima dva glavna  dijela, kratkotrajnu imovinu i kratkoročne obveze, važno je razmisliti o tome kako oni rade zajedno. Drugim riječima, kako se taj omjer mijenja ako se kratkoročne  obveze društva povećaju dok kratkotrajna imovina ostaje ista? Evo četiri primjera promjena koje utječu na omjer:

• Povećanje kratkotrajne imovine = povećanje obrtnog kapitala
• Smanjenje kratkotrajne imovine = smanjenje obrtnog kapitala
• Povećanje kratkoročnih obveza = smanjenje obrtnog kapitala
• Smanjenje kratkoročnih obveza = povećanje obrtnog kapitala

Pozitivni obrtni kapital je uvijek pozitivna stvar, jer to znači da će poslovanje u kratkom roku ispuniti svoje kratkoročne obveze i račune svojim likvidnim sredstvima. To također znači da bi društvo trebalo moći financirati određeni stupanj rasta bez potrebe za stjecanjem i izvan zajmova ili prikupljanjem sredstava s novim izdavanjem dionica. Negativni obrtni kapital, s druge strane, znači da društvo nema dovoljno likvidnih sredstava za podmirivanje tekućih ili kratkoročnih obveza. To je često uzrokovano neučinkovitim upravljanjem imovinom i lošim novčanim tokovima. Ako društvo nema dovoljno novca za plaćanje računa dok dospijevaju, morat će posuditi više novca, što će zauzvrat povećati njegove kratkoročne obveze. Negativan obrtni kapital je znak problema poslovanja društva, ali to ne znači da društvo propada. Mnoga velika društva imaju negativan omjer radnog kapitala a dobro posluju. Takva društva mogu preživjeti jer brzo pretvaraju svoju imovinu u novac i tako mogu ispuniti svoje kratkoročne obveze. Ona kupuju svoje zalihe od dobavljača ali ih odmah prodaju.