Razlika između financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava

Krediti komercijalnih banaka, kojima društva financiraju svoje poslovne aktivnosti, većinski dominiraju kao vanjski izvori financiranja. No u posljednje vrijeme sve je veći interes javnosti za pribavljanjem bespovratnih sredstava iz EU fondova jer društvima predstavljaju znatnu pomoć prilikom financiranja investicija.

Višegodišnji financijski okvir Europske unije, koji predstavlja ulagački proračun za zemlje članice, donesen je za period od 2021. – 2027. godine, a unutar financijskog okvira Republici Hrvatskoj je na raspolaganju nešto više od 14 milijardi eura.

S obzirom kako se iz dostupnih financijskih sredstava na tržište plasiraju čak i instrumenti koji nisu klasične bespovratne potpore nego se sufinancira kamatna stopa, donosimo Vam razliku između takvih financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava.

1. Osnovna razlika

a) ESIF (Europski strukturni i investicijski fondovi) financijski instrumenti su klasični oblik investicijskih i drugih oblika poduzetničkih kredita, ali s niskim kamatnim stopama. Država ih plasira putem svojih institucija (HBOR i HAMAG-BICRO) i u suradnji s tri komercijalne banke koje posluju u Republici Hrvatskoj (Erste, ZABA, PBZ). Razlog zašto ti financijski instrumenti imaju nižu kamatnu stopu od direktne realizacije kredita putem komercijalne banke jest u sufinanciranju kamatne stope koju država nadoknađuje bankama putem dobivenih EU sredstava.

Jednako tako, u narednoj financijskoj perspektivi 2021. – 2027. godine biti će moguće pretvaranje dijela glavnice u bespovratna sredstva ako se postignu ciljevi javnih politika EU-a. Primjerice ostvarenje energetske uštede od 30 posto rezultirati će kod kredita od 100.000,00 EUR s otpisom od 30.000 EUR glavnice.

b) Bespovratna sredstva iz EU fondova za razliku od financijskih instrumenata funkcioniraju na principu natječaja i projektnih prijedloga. Natječaji detaljno filtriraju poslovne subjekte koji se mogu prijaviti te u uputama za prijavitelje naznačuju točne aktivnosti i troškove koje se mogu sufinancirati i u kojem iznosu te intenzitetu (postotku).

2. Način dobivanja sredstava

I za ESIF financijske instrumente, kao i za bespovratna sredstva, društva se moraju prijaviti putem određenih državnih institucija. Kao što smo prethodno naznačili u slučaju financijskih instrumenata to su HBOR i HAMAG-BICRO, a u slučaju bespovratnih sredstava to je posredničko ili državno tijelo koje raspisuje natječaj i dodjeljuje sredstva. Ukoliko su društva zadovoljila sve kriterije provjere i odobrena su im financiranja, utoliko tu prestaje sličnost s dinamikom dobivanja sredstava na račun društva.

Kod ESIF financijskih instrumenata sredstva se dobivaju unaprijed i to punom odobrenom iznosu dok se kod bespovratnih sredstava samo dio može dobiti unaprijed kao predujam (kod većine natječaja do 40 posto). Ostatak sredstava se dobiva tek kad korisnik samostalno realizira prihvatljive troškove te zatim iste potražuje putem Zahtjeva za nadoknadom sredstava.

3. Realizacija troškova

ESIF financijski instrumenti imaju aktivnosti i s njima povezane troškove na koje se dobivena novčana sredstva moraju utrošiti. Jednako je i s bespovratnim sredstvima, osim što ista puno više ograničavaju po pitanju neprihvatljivih troškova. PDV kao značajan trošak društava kod bespovratnih sredstava nije prihvatljiv jer pripada domeni dvostrukog sufinanciranja gdje bi država davala novčana sredstva i za sufinanciranje svog fiskalnog prihoda, dok je kod ESIF financijskih instrumenata to prihvatljiv trošak.

I mehanizmi provjere su kod bespovratnih sredstava puno precizniji gdje korisnik istih dobiva državno tijelo koje nadzire realizaciju projektnih aktivnosti. Također, kod bespovratnih sredstava društva su obveznici nabave kada iznos iste prekorači određeni prag dok kod financijskih instrumenata nema mehanizma postupka nabave čak i kod pretvaranja dijela financijskog instrumenta u bespovratna sredstva uslijed ostvarenja nekih javnih politika. Suštinski to ubrzava proces nabave materijalne i nematerijalne imovine kod društava korisnika financijskih instrumenata jer ne moraju prolaziti komplicirani postupak nabave.

Još jedan od mehanizama provjere je i postupak revizije za sva društva koja koriste bespovratna sredstva, a čiji prihvatljivi troškovi prelaze 1,5 milijuna kuna dok kod korisnika ESIF financijskih instrumenata toga nema.

4. Financijske korekcije i neto prihod projekta

Državna tijela koja uređuju dobivanje i nadziranje trošenja bespovratnih sredstava imaju mehanizam financijskih korekcija, a kojega „vežu“ za pokazatelje na natječajima koje korisnik mora ostvariti. Obično je to povećanje broja zaposlenih, prihoda od prodaje ili prihoda od izvoza. U slučaju kada ti pokazatelji nisu ostvareni ili kada sredstva nisu namjenski utrošena, razmjerno počinjenom prekršaju slijede i financijske korekcije u određenom postotku.

ESIF financijski instrumenti imaju puno fleksibilniji okvir trošenja dobivenih sredstava i ne zahtijevaju od korisnika neke dodatne pokazatelje koje mora ostvariti. U tom smislu komercijalnim bankama je najbitnije da se rate kredita vraćaju prema unaprijed dogovorenom otplatnom planu, a kako bi izbjegli slučaj nemogućnosti naplate uslijed ne vraćanja kredita, unaprijed traže od društava kolaterale kao sredstva osiguranja.

Također, kod projekata sufinanciranim bespovratnim sredstvima, isti su namijenjeni društvima koji imaju određenu problematiku u financiranju operativnih troškova pa u slučaju kada korisnici bespovratnih sredstava ostvare uštede istih, oni se tretiraju kao neto prihod i moraju se vratiti tijelima koja nadziru provedbu projekta.

ESIF financijski instrumenti ne poznaju u tom smislu neto prihod niti ograničavaju društva u vidu postignutih ušteda.

Ukoliko planirate kapitalne investicije i zanima Vas koji je optimalan izvor financiranja za projekt, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.